Trećaši su 7. listopada 2024., sa svojim učiteljicama Mirom Šetka i Marijom Ugrin, posjetili Povijesni muzej Poljica u Gatima gdje ih je srdačno dočekala poljička heroina Mila Gojsalić. U povijesnom muzeju Mila ih je upoznala sa svojom životnom pričom kojom je snažno utjecala na zaustavljanje moćne turske vojske na putu osvajanja Europe.
Nakon obilaska muzeja i crkve sv. Ciprijana, koju stoljećima štiti moćni stameni hrast, učenici su, prema uputama voditeljice Nikoline Radmilo Pivčević, izrađivali poljički suvenir kojega su kao uspomenu ponijeli kući.
U OPG-u Radmilo uživali su u prezentaciji izrade soparnika, nasitili se preukusnog tradicionalnog jela i sladili fritulama.
Na obližnjoj livadi učenici su ponavljali sadržaje prirode i društva te igrama u prirodi zaokružili jedan raznovrstan, poučan i kvalitetno proveden nastavni dan.
Kod školskog psihologa učenici dolaze samostalno, na inicijativu nastavnika ili roditelja, a može ih i sam psiholog pozvati. Dok neki učenici taj susret doživljavaju kao kaznu i znak da su u nečemu pogriješili, drugi ga doživljavaju kao zabavu i ugodno druženje. Prava svrha susreta bila bi negdje između, a to je kroz ugodnu atmosferu i pozitivan kontakt promovirati poželjna ponašanja, podučavati, motivirati i rješavati teškoće.
Razlozi zbog kojih učenici dolaze školskom psihologu obično su emocionalni, obiteljski i/ili osobni problemi. Također, dolaze i zbog pubertetskih problema, problema u odnosima s drugima (bilo učenicima ili nastavnicima) i problema u komunikaciji. Ako učenik sam ne potraži pomoć za suočavanje s problemom i njegovo rješavanje, ti problemi počinju utjecati na njegovo ponašanje tako da uzrokuju probleme u ponašanju (verbalno/fizičko nasilje, ometanje sata, neopravdani izostanci s nastave) ili poteškoće u učenju i savladavanju gradiva, zbog čega ih onda netko drugi uputi školskom psihologu. Osim emocionalnih problema i problema u odnosu s drugima, u podlozi problema u učenju mogu biti i neke specifične poteškoće kao što su disleksija, disgrafija, snižene intelektualne sposobnosti, pa i neka zdravstvena stanja kao što je, primjerice, petit mal epilepsija.
Potreba korisnika je da školski psiholog prepozna poteškoću o kojoj se radi. On to čini kroz primjenu odgovarajućih psiholoških upitnika i testova, tj. psihodijagnostičkih sredstava, te razgovor i opažanje. U skladu sa svojim zaključcima školski psiholog preporučuje daljnje odgojne i obrazovne postupke za određeno dijete, te pruža podršku i pomoć u svladavanju poteškoća.
Zaključno možemo reći da je cilj rada školskog psihologa razviti obrazovanje usmjereno na učenika i njegov razvoj osnovnih sposobnosti koje omogućavaju cjeloživotno učenje. Također cilj je pomoći učenicima, nastavnicima i roditeljima da razviju svoje potencijale i održe psihološko zdravlje.
